Srpska Slava

SEČENJE KOLAČA U CRKVI

Ako se sečenje slavskog kolača obavlja u crkvi, a ne u domu, treba se prethodno, koji dan ranije, raspitati u crkvi u koje će se vreme obavljati sečenje slavskih kolača (obično je to ranije izjutra).

Na dan slave u određeno vreme domaćin će u crkvu odneti slavski kolač i koljivo uvijene u čistu belu maramu, zatim malo crvenog vina u bočici i manju sveću koju će staviti u žito i zapaliti je da gori dok se obred obavlja.

Ako je mogućno, domaćin treba da kolač odnese u crkvu, a ako on ne može onda neka to učini neko od članova njegove porodice a ne neko drugi! Sa sobom poneti i hartiju na kojoj su popisana imena svih članova porodice, da bi ih sveštenik u molitvi pomenuo.

Roditelji koji nose kolač u crkvu, treba da povedu sobom u crkvu i odraslu decu da i ona učestvuju u ovom molitvenom činu i da se u njihove mlade duše što dublje urežu uspomene na ove lepe dane i lepe naše običaje.

Obično kada se završi jutrenje sveštenik će okaditi slavsko koljivo, kolač i vino, otpevaće se Tropar svetitelju, pa će onda, očitati molitvu nad koljivom i blagosloviti ga. (Videti: Blagosiljanje koljiva, na str. 46).

U toj molitvi sveštenik se moli da Gospod Bog blagoslovi sve darove, koji su u čast svetitelja spremljeni; da ih umnoži kako u domu koji slavi tog dana, tako i u celom svetu; da očisti od greha i osveti sve one koji su to spremali; kao i one koji će od toga okusiti; da onima koji su to koljivo spremali i podneli ga na osvećenje i blagoslov – a u čast i za uspomenu na svoga svetitelja koga slave – ispuni sve molbe i sve želje, koje se odnose na njihov bolji život na zemlji i na nebu.

Zatim sveštenik blagosilja vino i slavski kolač, moleći Boga da primi prinešenu žrtvu u spomen svetitelja koji se slavi.

Onda uzima kolač, seče ga sa donje strane unakrst, preliva ga vinom unakrst, a zatim ga sa svečarom okreće pevajući ove tri pesme:

I

U prvoj pesmi govori se o mučenicima i svetitelju koga slavimo, koji su molitvenici naši pred Bogom i učitelji vere i moralne čistote:

“Svjati mučenici, iže dobrje stradalčestvovavše i vjenčavšesja, molitesja ko Gospodu, pomilovatisja dušam našim”.

II

U drugoj pesmi proslavlja se Hristos, koji je pohvala apostolima i radost mučenicima:

“Slava Tebje, Hriste Bože, apostolov pohvalo, mučenikov radovanije, ihže propovjed Trojica jedinosuščnaja”.

III

U trećoj pesmi se iskazuje javljanje Sina Božijeg u ljudskom telu – rođenjem.

“Isaije likuj, Djeva imje vo črevje i rodi sina Emanuila, Boga že i čelovjeka; vostok imja jemu, jegože veličajušče Djevu ublažajem”.

Zatim prelome kolač napola i, držeći svaki svoju polovinu, sastavljaju ga. Ljubeći kolač sveštenik govori:

“Hristos posredje nas” (“Hristos među nama”), a svečar takođe ljubi slavski kolač i odgovara:  “I jest i budet”. (“I jeste i biće”).

Ovo čine triput. Potom svečar prima kolač od sveštenika, uzima koljivo i nosi ga svojoj kući, gde ga stavlja na sto ili pred ikonu.

Zapali tada kod kuće slavsku sveću, okadi je, a zatim i ikonu i sve domaće, a onda se svi zajedno pomole Gospodu i svome svetitelju, kao što su i uoči slave radili. (Videti str. 22-23).

Posle molitve, članovi porodice čestitaju slavu domaćinu i jedni drugima, i ljube se.

%d bloggers like this: