Srpska Slava

SLAVLJENJE SLAVE

Kao što smo videli, proslavljanje slave je izraz naše blagodarnosti Bogu za sva dobra, kojima nas je obdario, i molitva Njemu (i našem svetitelju, da bude našim molitvama posrednik pred Gospodom) da nas Gospod sačuva od zla i da nas uputi na pravi put u životu.

Zato se slava mora proslavljati u tom smislu, sa tim uzvišenim ciljem, a ne radi gošćenja, jela i pića! Svečar i članovi njegove porodice toga dana se naročito moraju sećati života i dela svoga svetitelja, koga slave, i uporediti sa njegovim životom svoj život i dela. Uočivši razlike, treba da svoj život podešavaju prema svetiteljevom primeru, jer će time najbolje i najlepše proslaviti njega, zaštitnika njihovog doma i njihovog molitvenika pred Gospodom.

Pred presečenim – i crvenim vinom prelivenim – slavskim kolačem, treba svečar da se seti velike žrtve, koju je Gospod naš, Isus Hristos, podneo za nas stradanjem svojim na krstu, pa da ispita sebe da li je svojim životom i radom dostojan te velike žrtve! Da li je postupio po nauci Hristovoj? Je li pomagao siromašne i nevoljne bližnje svoje, kao što je to dužan da čini? Je li gladnoga nahranio, golog odenuo, bosog obuo, žednog napojio; da li se setio onih, koji se nalaze u bedi i nevolji, da li im je olakšao život; otklonio bedu i umanjio muke?

Ako nije, neka donese čvrstu odluku da to ubuduće čini, kad mu je Bog dao, jer uzalud mu je vera, ako ne čini dobra dela.

“Vera čista i bez mane pred Bogom i Ocem – veli apostol Hristov, Jakov – jeste ova: obilaziti sirote i udovice u njihovim nevoljama i držati sebe neopoganjena od sveta”. “Kakva je korist, braćo moja, ako li ko reče da ima veru a dela nema? Zar ga vera može spasti?” “Jer kao što je telo bez duha (bez duše) mrtvo, tako je vera bez dobrih dela mrtva”- govori nam on (Posl. Jakovljeva 1:27,2:14,2:26) i time nam ukazuje put kojim treba da idemo kroz život.

Zato, neka plamen slavske sveće – voštanice – osvetli naš um, neka zagreje naše duše, da bismo upoznali pravi cilj našeg života, i pokazali se u svome životu kao istinita deca Božija. Samo takvo proslavljanje slave biće dostojno nas kao hrišćana, pa će i molitve naše biti uslišene.  [Vel. Isaković: “Slava – krsno ime”, izd. ” Privrednik”, Beograd 1934.]

 

%d bloggers like this: